Dobrodošli na moj blog
Ljubav covjeka cini slabim pa se stalno boris da zadrzis integritet dok vamo moras da ides na kompromis s tom osobom koju volis. Ja sam se skoro vracala kuci jedno jutro i rondala u sebi: "draze ti je da napravis kafu ,preneses dva jorgana u dnevnu, jedan ispod mene ,drugi iznad, da me gledas dok pijem kafu i milujes ruku umjesto da me karas " dok se sad vracam ujutro kuci i kontam" iako nije pao jutarnji sex ono milovanje ruke je bilo uzasno eroticno"
EHeto sta je ljubav
Nisam odavno bila na blogu i podjem da komentarisem kos iluzije kad tamo nekolko opcija. Pritisnem dvje-tri, ne upali ni jedna i onda skontam: " ma bolje joj je bez mog komentara". Jel ovo blogger otkako je posto komercijalan sad se mora placati da se bude komentator? Ko zna mogu li ja uopste postirati ovaj post il se moram registrovati kao ravnopravnbi clan blogerske zajednice zajedno sa blogovima pod imenom kuran i sunet, put istine?
Ja sam po prirodi sumnjicava osoba i ja uvjek trazim razlog kad je neko previse ljubazan prema meni. Imam ljepuskastu glavu i zive oci i navikla sam ja da privlacim paznju ljudi...Karizma to neko zove.......Ali kad si duboko zagazila u 40-te....Cuj ovaj lafo dobar misticni izraz, zagazila u 40-te heheheeh ...Kad uskoro punis 45-tu i imas momka 10 godina mladjeg od sebe, i kad ti se pojavi celulit na butinama i mishicama tad se u trenutcima slabosti (psm) zapitas , a sto ce on sa mnom? Pomislis, jebo mater jos 15 kuka pa peMzija a ne osjecas se tako.....Osjecas se mlado,zivahno, imas iste zelje i porive samo sto si pametniji i bolje se kontrolises. Pa onda vodis dijalog u sebi ko u "mi nismo andjeli" , i na kraju zakljucim. Umjesto da se bacim na plasticne operacije i neljudske treninge ja cu da se bacim na sharm i na duboko grlo.
Neki dan sam bila u parku u jednom pravo fancy djelu grada. Na ulazu u park stoji velika tabla na kojoj pisu pravila koristenja parka i izmedju ostalog stoji da :
ne smije se bacati smece, ne smije se sjediti na travi ,ne smiju se dirati biljke, igrati lopte,paliti rostilj slusati muzika,tisina , red i mir........Mi smo odmah sva pravila prekrsili osim lopte i grila al smo zato zapisali par biljaka i koje drvo.
Juce svratim do mog parka kad tamo narod lezi ,piju pivo, puse dzointe, rostilja se, igra se lopte.,dekadencija u 4 china .Jedino smo mi bili jako fini,jeli sushi i pili pivo iz CHASHE.
Bila sam u zemlji gdje svi pricaju njemacki a niko engleski....Joj tih konverzacija Allahu dragi..."kuda ide ovaj voz?"......"udji udji mlada, dobro dosla!"."Ali kuda ide voz?"......"ma samo sjedi,nista ne brini..placanje poslije!"I sta mislis jesam li sjela u ovaj voz sa dvoje djece u predvecerje? Pa naravno da jesam, jebes zivot ako nema iznenadjenja i impulsa.
Volim da putujem, volim nove ljude, nove predjele, zgrade,nove livade, shume, nove zvukove, mirise.....Ceznem za novim, drugacijim, sretnijim i nikad to da uhvatim. Ali se dobro zabavim na putu ka tome sto znaci da je cilj plan B a sam put plan A....Volim da se "pustim" da nemam plan i program, spontanost me cini zivom, brze odluke vodjene iskljucivo predosjecajem i instinktima. Volim happyendinge iako se zavrsavaju nedoreceno .....A svaka prica je nedorecena, u bajkama samo dodaju onu recenicu " i zivjeli su sretno do kraja zivota" "Yes, right!".
Nase rijeci su cesto bez sadrzaja ,a to je zato sto smo ih izlizali, iscrpili i prekomjernom upotrebom, utanjili. Ako zelis da ispricas pricu moras ponovo da stvoris rijeci od tih praznih neupotrebljivih slova sto znaci da moras da ih unistis pa opet stvoris.Taj proces se zove manumission. Sama rijec ima dva znacenja, jedno je unistenje a drugo dolazi direktno iz starog rimskog zakonodavstva , ta ceremonija kad rob postaje slobodan covjek........Unistiti pa izgraditi! Dualitet......Balans.....To je jedino sto znam da funka uvjek bez greske.
Odo u turisticki pakao (posto je bosanski blog mozda je primjerenije napisati dzehenem?)....Odo tamo gdje se Egejsko more spaja sa Sredozemnim. Draze mi je Egejsko i cistije. Odo tamo gdje je dobra klopa,sunce tudjeg neba ,da poderemo guzove na toboganima, da izgorimo ko shvabe. Najvise se radujem komforu hotela sa 5 zvijezdica, jacuzzije i ostale picke materine. Balkon ko stadion Grbavica i vazda pospremljena soba a usrane gace fino slozene na tabureu.
Pocela sam da se bavim novim metodama u kognitivnoj terapiji a jedna od njih se zove ACT..Ta terapija je ko prozak,nauci te da na sve stvari gledas objektivno i da nista nije dobro ili lose,nego je sve nako, ko da se desava nekom drugom...Jebo mater kako ja ovo objasnih bosanskim mentalitetom, da sam vako rekla dancima nista ne bi skontali..Akobogda opet cu na studenstku klupu od avgusta da naucim jos bolje kako da mushtram jadne i ispacene dushe.Da sam znala ko djete da cu cijelog zivota ici u skolu odma bi se bacila pod voz koji je tada jos uvjek bio jedno od najvaznijih prevoznih sredstava. To je valjda sto zivim ovde gdje zivim, gdje je parola da moramo da ucimo cijeli zivot da ne bi dobili alzahmerovu bolest a i da bi mogli da odrzavamo tu platu jer ko ce nas platiti sa znanjem iz srednje skole? Kroz ovu terapiju ljudi uce o svom odnosu prema mislima a ne kako misli uticu na njih . Sad se vi pitate kakve misli? Oj allahu da se mogu snimiti misli jednog shizofrenicara pitala bi vas koje misli. Budi sretan sto samo razmisljas o dje ces sta pojesti,zguziti i sta ces obuci!
Zato sto svaka budala moze da bude poet....Ja sam svojevremeno dok sam isla u srednju skolu pisala poeziju, koja kolko god se ja trudila da pisem bezmisleno i bez ikakve misli uvjek ispadne dobro. Dovoljno je da tu i tamo rimujes i da nabacis koju stranu i zapetljanu rijec i voala........Narod satima moze da analizira da referise intertekstualno (i ovu rijec sad izmislih al ima smisla)...I tad sam skontala da je poezija ustvari shit....Lako se pise , lako ispadas pametan uz mali trud.
Napisi jarane roman il bar novelu pa cu reci da dobro pises.
Sanjala sam kako sam u Sarajevu (to je nocna mora sama za sebe). I tako sanjam da sam kod "druga" koji se u medjuvremenu ozenio a zena gleda u nase prozore i krma. Mi se tjesimo da to nema veze jer mi smo samo drugovi. Onda ja skontam da kasnim na avion i po obicaju ne dolazi lift....A on vazda zivi u nekakvim socijalnim zgradama od på 30 spratova . Jedva iz zdrade izadjoh! Pa me on vozi kao nekakvim autom koje nema tockova ,ima neki cudan princip kretanja, trenjem....Detalj je skroz nebitan pa se ne bi u to upetljavala, detalj je tu samo da me sjebe. Onda ja trazim taxi i stave me u neki kombi bez prozora, ko stoku. Tu me uhvati klaustrofobija i izadjem. Sjednem s likom koji vozi viljushkara......A ja imam jos sat do poljetanja aviona...Kofer nemam al imam dosta novcanica od på 300 eura (kud nadjoh tu cifru u mojem mozgu koji kasni). Gladna sam, zedna a na viljuskaru hitam ka aerodromu. Srecom pa se probudih pola sata prije nego sto sam trebala sva mokra od znoja iliti (vas u goloj vodi) i bi mi drago. Nisam na viljuskaru i nisam u Mordoru.
Sad ja kad tebi kazem da sam bila na groblju, pila kafu iz termoske, citala i suncala se pomislices da sam morbidna. Al ovde na zapadu nista nije morbidno, mi recikliramo energiju i iz peci u kojoj se spaljulju lesevi. Pa sto coek ne bi iskoristio onakve preljepe zelene povrsine i uzivo umjesto da imamo nekakav glupi obzir prema prahu koji je zakopan jedno po metra ispod zemlje i kamenu na kojem pise ko tu lezi/prahuje...
A ja volim da gledam natpise na grobljima, juce sam vidjela neko zanimanje za koje nisam znala sta znaci, a znacilo je da je coek posjedovo dobar komad zemlje.
Neki dan sam slucajno naletila na aleju japanskih treshanja u beharu ,stala ispod, behar je pado na mene a ja sam se divila. Odem juce opet, reko da vidim moj behar kad ono nema nista,...... proso...
Nije samo tako s beharom, tako je sa svim stvarima u zivotu,imas tajming, momenat u kojem je sve moguce a poslije se mozes jebati.
Sve je ovo istina behara mi moga!
